mjesečina se razbija u pukotinama između zupčanika, ljubičaste meduze klize uz zarđale tračnice. Sedmo jasenovo stablo progutalo je cijeli suton, a u svojim prstenovima rastu staklenke koje govore, beskrajno ponavljajući neki nepostojeći slog.
kada kazaljka počne teći unazad, automatski aparat na uglu ispljuje otopljeni duge. Ljepljive niti šećera omotavaju se oko gležnjeva prolaznika i vuče ih u vakuum iza oblaka. Tamo lebdi beskonačno mnogo umotanih utoraka, svaki obavijen cvrkutom skakavaca okusa mentola.
odjednom svi sjene počinju plesati flamenco, zapalivši padajuće listove ginkoa vrhovima stopala. Vjetar gura prozirne balone koji se razbijaju o kazaljke kula s satom, rasprskavajući se u bezbroj mjehurića punih upitnika. Kada nestane posljednji mjehurić, svjetiljke na ulici postaju ljubičasti maslačci, a u njihovom perju skrivene su stare dječje pjesmice koje nitko ne može razumjeti.